Donat medicinske indikacije i doze

GERB, dispepsija i ulkusi gornjih probavnih organa

Gastroezofagusna refluksna bolest u razvijenom je dijelu svijeta prisutna kod 15 % do 20 % osoba (1). Dispepsiju ima do 20 % osoba u razvijenom dijelu svijeta (2). Ulkusi želuca i dvanaesnika prisutni su kod 1 % do 6 % populacije (3). Među mogućim razlozima za nastanak poteškoća svakako je važno i prekomjerno izlučivanje kiseline. Kod liječenja tih bolesti primjenjuje se eradikacijsko liječenje infekcije bakterijom Helicobacter pylori lijekovima koji blokiraju rad protonske pumpe i antacida. Donat može se svrstati u antacidne lijekove.

Kod bolesti gornjih probavnih organa, koje su povezane s prekomjernim izlučivanjem želučane kiseline, Donat možemo upotrebljavati kao antacid. Dokazano je da 1,2 l mineralne vode neutralizira prosječno dnevno izlučivanje kiseline. Mineralna voda prema potrebi se pije više puta na dan u dozi od 200 do 300 ml. Donat prije uporabe treba odzračiti, što znači da ga treba ostaviti u otvorenoj posudi ili ga malo zagrijati. Bolesnici s gastroezofagusnom refluksnom bolesti i bolesnici s dispepsijom trebat će Donat obično nakon obroka, a bolesnici s ulkusom na dvanaesniku često i noću (4, 5).

Bolesti i stanja zbog nedostatka magnezija

Uzroci nedostatka magnezija (hipomagnezijemije) mnogobrojni su. Hipomagnezijemija može nastati kao posljedica smanjenog unosa (pothranjenost), ali i kao posljedica povećanog gubitka kroz probavne organe (kronična upalna crijevna bolest, kronični proljev, malapsorpcija, veća resekcija crijeva ili operacije s premoštenjem, kronična uporaba laksativa, kronična uporaba inhibitora protonske pumpe) ili zbog povećanog gubitka magnezija s povećanim izlučivanjem kroz bubrege (kronična uporaba diuretika (diuretici Henlyjeve petlje, tijazidi) pod utjecajem lijekova cisplatina, aminoglikozida, ciklosporina, takrolimusa, amfotericina B, pentamidina, foskameta; pri poliuričnoj fazi akutne bubrežne insuficijencije, kod šećerne bolesti (osmotska diureza), kod hiperkalcijemije ili kod nasljednih bolesti s primarnim gubitkom putem bubrežnih tubulusa).

Među druge uzroke hipomagnezijemije ubraja se prekomjerna uporaba alkohola, do nedostatka magnezija može doći kod sportaša, radnika na velikim vrućinama, kod sindroma gladnih kostiju, akutnog pankreatitisa i dijabetičke ketoacidoze. Klinička slika nedostatka magnezija nije tipična i ovisi o pratećoj hipokalcijemiji, hipokalijemiji i metaboličkoj alkalozi (5–7).

Tim bolesnicima magnezij se može dodavati i propisivanjem uporabe mineralne vode Donat. To se posebno odnosi na slučajeve bolesnika s premalim unosom magnezija, na sportaše, radnike na vrućini, šećerne bolesnike i alkoholičare. Svima njima preporučujemo pijenje Donata više puta na dan na prazan želudac u dozama od 200 ml do ukupno jedne litre. Točna količina preporučene dnevne doze ovisi o stupnju nedostatka magnezija. Nakon što nadomjestite nedostatak magnezija u tijelu, savjetujemo da uzimate količinu za održavanje do 400 ml na dan u dvije do tri doze na prazan želudac. Prije uporabe Donat treba odzračiti.

Regulacija probave

Kronični zatvor u razvijenom je dijelu svijeta prisutan kod 12 % do 19 % populacije. Kronični zatvor po definiciji je stanje kod kojega bolesnik ima stolicu dvaput na tjedan ili rjeđe (8, 9).

Zbog svoje osmolarnosti Donat spada u osmotske laksative. Laksativni učinak pijenja Donata poznat je već stoljećima. U novije se vrijeme njegova uporaba zajedno s polietilen glikolom u preparatu Moviprep pokazala vrlo učinkovitim sredstvom za pripremu bolesnika na kolonoskopije i operativne zahvate debelog crijeva. U nacionalnom programu probira stanovništva na rak debelog crijeva i anusa SVIT, kombinacijom pijenja 2 litre Donata i 2 litre Moviprepa kod 13.378 pacijenata utvrdili smo izvrsnu i dobru čistoću crijeva kod 96,23 %, što je bitno bolji rezultat nego kod pripreme samo Moviprepom (10–12).

Bolesnicima s kroničnim zatvorom savjetujemo pijenje 500 ml mlakog Donata ujutro na tašte i još po 250 ml dva puta na dan prije obroka. Preporučujemo i hranu s puno balasta (voće, povrće, suho voće) i konzumiranje voćnih sokova zbog dodatka kalija. Svim tim bolesnicima savjetujemo i jutarnju tjelovježbu za jačanje trbušne muskulature.

Kamenci u mokraćnom sustavu

Pojavnost kamenaca u mokraćnim organima iznosi 0,5 %, a prevalencija je 4 %. Muškarci imaju dva do četiri puta veću mogućnost za nastanak kalcijevih kamenaca u mokraćnom sustavu (13, 14). Glavni uzroci nastanka kalcijevih kamenaca u mokraćnom sustavu su čimbenici okruženja, metaboličke poteškoće i genetski čimbenici. Najvažniji čimbenik okruženja je prehrana (15). Među metaboličke čimbenike rizika od nastanka kamenaca u mokraćnim organima spadaju (16) hiperkalciurija (39 %), hiperoksalurija (32 %), hipocitraturija (29 %), hiperurikurija (23 %) i hipomagneziurija (19 %). Tijek bolesti ne može se predvidjeti na osnovi samo jedne metaboličke smetnje. Poznato je da bolesnici s više kamenaca imaju i veću mogućnost ponavljanja bolesti (17).

Za sprječavanje nastanka mokraćnih kamenaca treba povećati pijenje tekućine, čime se povećava i diureza te smanjuje koncentracija mokraće. Na sprječavanje nastanka kalcijevih i uratnih kamenaca, koji predstavljaju 85 % svih kamenaca, povoljno utječu i povećanje pH mokraće na oko 6,5 te povećanje izlučivanja magnezija i citrata te smanjenje izlučivanja kalcija i oksalata u mokraći (18, 19).

U istraživanju Prevorčnik, A. et al. (20) nakon pijenja 400 ml Donata tijekom sedam dana u serumu su se statistički značajno povećale koncentracije kalija, natrija, klorida, kalcija, fosfata i kreatinina. Statistički značajno povećali su se pH i pCO2. U 24-satnoj mokraći utvrđena je povećana diureza, a smanjeni su relativna gustoća i osmolalnost mokraće. Povećano je izlučivanje magnezija i citrata, a pH vrijednost mokraće umjereno se povećala i približila idealnoj vrijednosti od 6,5. Smanjeni su i indeksi rizika od nastanka kamenaca Ca/Mg i Oks/Cit.

Pijenje Donata statistički značajno povećava diurezu, smanjuje gustoću mokraće, pH se povećava u područje od 6,0 do 6,5, koje je manje rizično za nastanak kalcijevih oksalatnih, kalcijevih fosfatnih i uratnih mokraćnih kamenaca. Statistički značajno povećava se izlučivanje magnezija i citrata te se smanjuje indeks rizika za kalcijeve mokraćne kamence (Ca/Mg i Oks/Cit). Zato pijenje Donata predstavlja pomoćno preventivno sredstvo za liječenje kalcijevih i uratnih mokraćnih kamenaca.

Budući da je poznato da je mogućnost stvaranja kristala u mokraći veća noću, kada je mokraća jače koncentrirana, bolesnicima s kalcijevim oksalatnim kamencima i uratnim kamencima savjetujemo pijenje Donata prije spavanja u dozi od 400 ml. Pijenje Donata u dozi od 200 ml dodatno savjetujemo i tijekom dana na prazan želudac. Bolesnicima treba savjetovati i odgovarajuću dijetu i dovoljnu hidraciju. Prije pijenja Donat treba odzračiti.

Trudnoća

Kod zdravih osoba dnevna potreba za magnezijem kreće se od 250 mg do 300 mg. Tijekom trudnoće te potrebe povećavaju se barem za dodatnih 100 mg. Ako tijekom trudnoće dođe do nedostatka magnezija, statistički značajno povećava se broj krvarenja i mogućnost preranog poroda. Magnezijev sulfat se u istraživanjima pokazao kao učinkovit tokolitik – sredstvo za sprječavanje preranog poroda (21). Magnezij koji se dodaje u obliku MgSO4 smanjuje grčenje mišića smanjenjem koncentracije kalcija u mišićima, time može spriječiti prerani porod i djeluje neuroprotektivno na zdravlje novorođenčeta. Donat sadržava MgSO4 i kao takav bi mogao biti prikladan resurs za preventivnu uporabu u porodiljstvu.

U trudnoći savjetujemo pijenje Donata dva puta dnevno po 200 ml na prazan želudac. Prije pijenja Donat treba odzračiti.

Literatura

1. Dent J, El-Serag HB, Wallander MA, Johansson S. Epidemiology of gastro-oesophageal reflux disease: a systematic review. Gut. 2005, May; 54(5):710–7.
2. Tack J, Talley NJ, Camilleri M, Holtmann G, Hu P, Malagelada JR, Stanghellini V. Functional gastroduodenal disorders. Gastroenterology. 2006; 130(5):1466.
3. Aro P, Storskrubb T, Ronkainen J, Bolling-Sternevald E, Engstrand L, Vieth M, Stolte M, Talley NJ, Agréus L. Peptic ulcer disease in a general adult population: the Kalixanda study: a random population-based study. Am J Epidemiol. 2006; 163(11): Epub 2006, Mar 22.
4. Leskovar R. Einblick in die Wirkungsweise eines Mg SO4 haltigen Mineralwassers auf Grund neuerer Untersuchungen. Zongew Baeder und Klimaheilk, 1955: 2:178–80.
5. Tepeš B. Mineralne vode. V Rumbak R (ur.). Osnove zdraviliškega zdravljenja – balneologija in balneoterapija: zbornik predavanj, Zdravilišče Radenci, 2. in 3. junij 2000. Celje: Skupnost slovenskih naravnih zdravilišč, 2000, str. 31–39. [COBISS.SI-ID 45464833].
6. Gubenšek J. Motnje v presnovi magnezija. V Košnik M, Štajer D. Interna medicina; Ljubljana, 2018: 102–4.
7. Wang ET, Rude RK, Stinger Fr. A light prevalence of hypomagnesemia in hospitalized 7. patients. Am J Clin Pathol, 1983; 79:348–52.
8. Suares NC, Ford AC. Prevalence of and risk factors for chronic idiopathic constipation in the community: systematic review and meta-analysis. Am J Gastroenterol. 2011; 106(9):1582–91.
9. Higgins PD, Johanson JF. Epidemiology of constipation in North America: a systematic review. Am J Gastroenterol. 2004; 99(4):750–9.
10. Bitoun A, Ponchon T, Barthet M, Coffin B, Dugue´ C, Halphen M. Norcol Group. Results of a prospective randomised multicentre controlled trial comparing a new 2-L ascorbic acid plus polyethylene glycol and electrolyte solution vs. sodium phosphate solution in patients undergoing elective colonoscopy. Aliment Pharmacol Ther, 2006; 24:1631–1642.
11. Kilgore TW, Abdinoor AA, Szary NM, Schowengerdt SW, Yust JB, Choudhary A, et al. Bowel preparation with split-dose polyethylene glycol before colonoscopy: a meta-analysis of randomized controlled trials. Gastrointest Endosc, 2011; 73:1240–1245.
12. Tepeš B, Novak-Mlakar D, Metličar T. Bowel preparation for colonoscopy with magnesium sulphate and low-volume polyethylene glycol. European journal of gastroenterology & hepatology, 2014, vol. 26; 6:616–620.
13. Vahlensieck EW, Bach D, Hesse A. Incidence, prevalence and mortality in the German Federal Republic. Urol Res, 1982: 141–4.
14. Tissdelius HG, Larsson L. Calcium phosphate – an important criystal phase in patients with recurrent calcium stone formation. Urol Res, 1993; 21:175–80.
15. Smith CL, Davis M, Berkseth RO. Dietary factors in calcium nephrolitiasis. J Renal Nutr, 1992; 2:146–53.
16. Hess B, Hasler-Strub U, Ackermann D, Jaeger P. Metabolic evaluation of patients with 16. recurrent idiopathic calcium nephrolitiasis. Nephrol Dial Transplant, 1997; 12:1362–8.
17. Trinchiery A, Ostini F, Nespoli R. A prospective study of recurrent rate and risk factors for recurrents after a first renal stone. J Urol, 1999; 162:27–30.
18. PakCYC. Medical management of nephrolithiasis. J Urol, 1982; 128:1157–64.
19. Pearle MS, Roehrborn CG, Park CYC. Meta-analysis of randomized trials for medical prevention of calcium oxalate nephrolitiasis. J Endourol, 1999; 13:679–85.
20. Prevorčnik A, Drinovec J, Jurjec D, Mihelič M. Use of Donat Mg in the prophylaxis of urolithiasis – theoretical and practical considerations. Zdravstveni vestnik, 1991; 60:223–6.
21. Franić D, Novak-Antolič Ž, Jurjec D, Zore A. Magnesium sulfate as tocolitic agent. Zdravstveni vestnik, 1995; 64:3–7.