Utjecaj fizičke aktivnosti na probavni sistem

1. Fizička aktivnost

Fizička aktivnost podrazumijeva svaku vrstu pokreta koji troši energiju, uključujući ne samo različite oblike vježbanja poput trčanja, plivanja, biciklizma, tenisa, igre s loptom, plesa i šetnje u prirodi, već i svakodnevne aktivnosti kao što su penjanje stepenicama, čišćenje i vrtlarenje.

Redovna fizička aktivnost je temelj zdravog načina života.

Da bismo očuvali zdravlje potrebna nam je uravnotežena, sigurna i učinkovita aktivnost prilagođena našem općem stanju i sposobnostima. Fizičku aktivnost trebali bismo da uključimo u radno okruženje, kućanske poslove i slobodno vrijeme.

Fizička aktivnost ima mnogobrojne pozitivne učinke na zdravlje. Tokom vježbanja u tijelu se odvijaju različite fiziološke promjene u mišićno-koštanom, kardiovaskularnom, respiratornom, imunološkom, endokrinom i probavnom sistemu.

Redovna fizička aktivnost smanjuje rizik od probavnih smetnji i utječe na crijevnu mikrobiotu (skupina mikroorganizama u crijevima), poboljšavajući probavu.  Također, smanjuje razinu stresa, koji često negativno djeluje na probavni sistem.

Sport i fizičke vježbe pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine i djeluju preventivno protiv pretilosti i zdravstvenih problema povezanih s njom.

2. Probava

Probava je proces u kojem tijelo razgrađuje unesenu hranu na manje molekule koje se apsorbuju i koriste za energiju te obnavljanje ćelija. Proces započinje žvakanjem u ustima i djelovanjem enzima iz sline, nastavlja se u želucu gdje želučana kiselina razgrađuje hranu, a završava u tankom crijevu, gdje se hranjive tvari apsorbiraju u krvotok. Neprobavljeni ostaci prelaze u debelo crijevo, gdje se apsorbuje voda, a preostala tvar izlučuje kao stolica.

Na probavu utječu vrsta hrane, unos tečnosti, fizička aktivnost, vrijeme obroka, žvakanje, stres, san i način života.

Tokom vježbanja krv se preusmjerava iz probavnih organa prema aktivnim mišićima i plućima. Dosadašnja istraživanja pokazuju da visoka razina fizičke aktivnosti smanjuje rizik od bolesti probavnog sistema, uključujući gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB), rak jednjaka, rak debelog crijeva i rektuma, upalne bolesti crijeva, upalu žučnog mjehura, žučne kamence i nealkoholnu masnu bolest jetre (NAFLD).

Osim toga, fizička aktivnost pozitivno utječe na crijevnu mikrobiotu jer ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže mikroorganizama u probavnom traktu i regulaciji energije. Redovna fizička aktivnost može da poboljša sastav i funkciju mikroorganizama koji žive u našem probavnom traktu te podstakne potrošnju i reguliše skladištenje energije u tijelu.

Viša raznovrsnost mikrobiote povezana je s većom otpornošću na patogene i boljom metaboličkom funkcijom. Aktivnost podstiče rast korisnih bakterijskih sojeva kao što su Faecalibacterium, Roseburia, Lactobacillus i Akkermansia. 

Uz to, redovno vježbanje poboljšava metabolizam masti i ugljikohidrata, smanjujući rizik od hroničnih bolesti poput pretilosti, upalnih bolesti crijeva, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.

Najnovija istraživanja pokazuju da mišićne ćelije tokom vježbanja proizvode proteine male molekulske mase, poznate kao miokini. Oni djeluju kao posrednici između elemenata imunološkog sistema, utječu na protuupalne procese i jačaju crijevnu barijeru, čime se poboljšava imunološka funkcija i smanjuje rizik od nastanka bolesti crijeva.

3. Probavne tegobe povezane s nedostatkom fizičke aktivnosti

Nedostatak fizičke aktivnosti povezan je s raznim probavnim problemima. Neki od najčešćih takvih problema su:

Zatvor

Fizička aktivnost poboljšava pokretljivost crijeva podsticanjem peristaltike (mišićnih kontrakcija koje pomiču hranu kroz probavni trakt). Nedostatak kretanja može da uspori probavni proces, što dovodi do zatvora. 

Hronični zatvor, povećan pritisak u debelom crijevu i naprezanje tokom pražnjenja crijeva mogu da povećaju rizik od razvoja hemoroida (povećanih i upaljenih vena u donjem dijelu rektuma i anusa) te divertikula (vrećastih izbočenja na zidu crijeva). Redovna fizička aktivnost pomaže održavati pokretljivost crijeva i meku stolicu, čime se smanjuje rizik od razvoja hemoroida i divertikuloze.

Pretilost

Zdravstveni problemi poput gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), žučnih kamenaca i nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD) često su povezani s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću. 

Osim promjene ishrane, redovna fizička aktivnost je zlatni standard za održavanje zdrave tjelesne težine. Preporučuje se intenzivna aerobna vježba. 

Redovna fizička aktivnost ne samo da sprečava pretilost, nego također pomaže u održavanju težine nakon mršavljenja te poboljšava simptome ovih bolesti, podržavajući probavni sistem.

Rak probavnog sistema (usta, grlo, jednjak, želudac, crijeva, gušterača, žučni mjehur i jetra)

Redovna fizička aktivnost ima ključnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja raka probavnog sistema, uključujući rak debelog crijeva, želuca i jednjaka. Mehanizmi poput smanjenja upale, regulacije hormona (inzulina, faktora rasta sličnih inzulinu i estrogena) i jačanja imunološkog sistema su ključni faktori uz čiju pomoć vježbanje doprinosi prevenciji ovih bolesti.

Preporučuje se 30 minuta umjerene do intenzivne vježbe većinu dana u sedmici kako bi se smanjio rizik od bolesti, poput raka debelog crijeva.

Meta-analize pokazuju da fizički aktivne osobe imaju do 24% manji rizik od razvoja raka debelog crijeva u usporedbi s onima koji nisu aktivni. Iako rezultati istraživanja variraju, može se zaključiti da fizička aktivnost smanjuje rizik od raka probavnog sistema za 12 do 27%.

Bolesti i oštećenja funkcije jetre

Istraživanja pokazuju da dugotrajno sjedenje povećava rizik od razvoja hroničnih bolesti jetre, poput NAFLD-a. Zamjena barem jednog sata sjedenja dnevno fizičkom aktivnošću može značajno da smanji rizik od razvoja ovih bolesti. Fizičko vježbanje smanjuje masne naslage u jetri, poboljšava metabolizam i smanjuje rizik od NAFLD-a.

Probavne smetnje povezane sa stresom

Stres ima značajan utjecaj na rad crijeva i probavnog sistema. Može da uzrokuje promjene u peristaltici crijeva – kod nekih ubrzava, uzrokujući proljev, dok kod drugih usporava, što dovodi do zatvora. Stres također može negativno da utječe na sastav crijevne mikrobiote, što dalje narušava probavu, apsorpciju hranjivih materija i imunološki odgovor. Ova kombinacija može da dovede do probavnih problema poput sindroma iritabilnog crijeva, sindroma propusnog crijeva, upalnih bolesti crijeva ili čak raka crijeva.

Ključni načini na koje fizička aktivnost pomaže u suzbijanju stresa uključuju smanjenje nivoa kortizola, hormona koji se luči tokom stresnih situacija, čime se ublažava negativno djelovanje stresa na probavni sistem. Vježbanje podstiče oslobađanje endorfina i drugih neurotransmitera, koji poboljšavaju raspoloženje, smanjuju osjetljivost na bol te jačaju imunološki sistem. Također, redovna aktivnost doprinosi povećanju raznovrsnosti korisnih bakterija u crijevima, pomaže u održavanju ravnoteže crijevne mikrobiote i smanjuje simptome depresije i anksioznosti.

Hronične upale i intolerancije na hranu

Fizička aktivnost smanjuje nivo upalnih markera u tijelu, što pozitivno utječe na probavni sistem. Hronična upala povezana je s brojnim probavnim bolestima, uključujući Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis i sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Redovno vježbanje umjerenog intenziteta može da smanji upalu i rizik od razvoja ovih bolesti, ublaži simptome kod oboljelih i poboljša kvalitet života.

Slično djelovanje primijećeno je kod pacijenata s celijakijom i drugim oblicima intolerancije na hranu. Celijakija, autoimuna bolest uzrokovana glutenom, oštećuje sluznicu tankog crijeva, otežavajući apsorpciju hranjivih materija, što može da dovede do umora, bolova u stomaku, nadutosti i pothranjenosti. Osim toga, celijakija može da uzrokuje gubitak mišićne mase i smanjenje gustoće kostiju zbog loše apsorpcije kalcija. Vježbe snage i druge vrste vježbi s opterećenjem pomažu jačanju mišića i poboljšanju gustoće kostiju, što je ključno za prevenciju osteoporoze i smanjenje rizika od preloma. Redovna fizička aktivnost poboljšava kvalitet života oboljelih od celijakije povećavajući nivo energije, poboljšavajući raspoloženje i smanjujući stres.

Pozitivno djeluje i na vagusni živac, ključni dio parasimpatičkog nervnog sistema koji kontroliše mnoge vitalne funkcije, uključujući probavu i upalne odgovore.

Sindrom iritabilnog crijeva  (Irritable bowel syndrome – IBS)

Istraživanja pokazuju da osobe s IBS-om zbog simptoma manje vježbaju nego zdrave osobe. Međutim, smatra se da prilagođeni režim vježbanja može pozitivno da utječe na tok bolesti. Bolesnici s IBS-om koji su fizički aktivni često primjećuju smanjenje simptoma, posebno zatvora, manje osjećaja umora te ublažavanje nelagode u probavnom sistemu, što značajno poboljšava njihov kvalitet života. Preporučuju se aktivnosti niskog intenziteta, poput hodanja, joge, vožnje bicikla, plivanja i aerobika.

Gastroezofagealna refluksna bolezen (GERB)

GERB je stanje u kojem se želučana kiselina vraća u jednjak, uzrokujući žgaravicu i druge simptome. Redovna, umjerena fizička aktivnost pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine, čime se smanjuje pritisak na želudac i poboljšava funkcija donjeg ezofagealnog sfinktera. Istraživanja pokazuju da su fizički aktivne osobe manje sklone simptomima GERB-a u usporedbi s onima koji vode sjedilački način života. Međutim, potreban je oprez pri odabiru intenziteta vježbanja, jer visoko intenzivne aktivnosti mogu da povećaju pritisak u stomaku i pogoršaju simptome.

4. Vrste fizičke aktivnosti koje pomažu u održavanju funkcije probavnog sistema

Aerobna vježba (npr. hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje)

Istraživanja pokazuju da aerobna aktivnost značajno doprinosi učinkovitijoj probavi i sprečavanju zatvora jer podstiče peristaltiku crijeva. Uz to, podstiče cirkulaciju u probavnom sistemu, što povećava apsorpciju hranjivih tvari, ubrzava regeneraciju i poboljšava opću funkciju probavnog sistema. Također pomaže u regulaciji tjelesne težine i nivoa šećera u krvi.

Vježbe snage i izdržljivosti (npr. vježbe s vlastitom težinom, vježbe s otporom i utezi)

Vježbe snage pomažu u izgradnji mišićne mase i poboljšanju tjelesne kompozicije, što je važno za kontrolu tjelesne težine. Smanjenje tjelesne masnoće olakšava pritisak na stomačne organe. Osim toga, vježbanje poboljšava držanje, čime se sprečava refluks želučane kiseline, dok jačanje stomačnih mišića podržava unutrašnje organe i tako poboljšava probavnu funkciju.

Joga i meditacija

Joga obuhvaća različite položaje i tehnike disanja koje mogu da pomognu u poboljšanju probave i olakšavanju probavnih problema. Određeni joga-položaji podstiču cirkulaciju u stomačnoj šupljini i poboljšavaju mobilnost unutarnjih organa, čime se dodatno podstiče probava. Meditacija i tehnike disanja pomažu u smanjenju stresa, koji je često povezan s probavnim problemima poput zatvora, nadutosti, bolova u stomaku, proljeva i učestalog pražnjenja crijeva.

Prakticiranje joge i vježbi disanja također podstiče aktivnost vagusnog živca, donoseći brojne koristi za cjelokupno zdravlje i dobrobit organizma.

Pilates

Osim što se pilates fokusira na jačanje srednjeg dijela tijela i stabilnost trupa, uključuje i tehnike disanja koje pomažu u smanjenju stresa, a time pozitivno utječu na probavu. Jačanje mišića srednjeg dijela tijela olakšava prolazak hrane kroz probavni trakt i podstiče redovno pražnjenje crijeva. Vježbe koje kombinuju istezanje i jačanje stomačnih mišića mogu da pomognu u smanjenju nadutosti i plinova.

Istraživanja pokazuju da pilates pozitivno utječe na probavni sistem jer poboljšava apsorpciju hranjivih materija, reguliše redovno pražnjenje i doprinosi općem zdravlju probavnog sistema. Osim toga, pilates može da smanji potrebu za laksativima i lijekovima za žgaravicu, čija dugotrajna upotreba može da izazove ozbiljne nuspojave poput ovisnosti, paralize crijeva, elektrolitske neravnoteže i hronične bolesti bubrega.

Dinamična neuromišićna stabilizacija (DNS)

DNS je terapeutski pristup koji se fokusira na obnovu i poboljšanje prirodnih obrazaca pokreta tijela. Vježbe su osmišljene kako bi optimizovale funkciju mišićno-koštanog sistema, poboljšale stabilnost, koordinaciju i ublažile bolove. Ključno je dijafragmalno disanje, koje jačanjem srednjeg dijela tijela smanjuje pritisak na stomačne organe, što indirektno poboljšava funkciju probavnog sistema.

Kombinacija manuelne visceralne manipulacije, koja poboljšava mobilnost i funkciju unutrašnjih organa, DNS vježbi i joga-elemenata može da optimizuje zdravlje probavnog sistema i smanji gastrointestinalne probleme.

Istezanje

Elastičnost stomačnih mišića, koju postižemo i poboljšavamo istezanjem, može značajno da olakša tegobe poput zatvora. Istezanje doprinosi pokretljivosti gastrointestinalnog trakta i unutrašnjih organa, koji imaju ključnu ulogu u pravilnom funkcionisanju probavnog sistema.

Stručnjaci smatraju da lagano istezanje prednjeg dijela stomaka stvara više prostora za dvanaesnik i omogućuje dijafragmi da radi optimalno, što je važno za pražnjenje crijeva i sprečavanje refluksa želučane kiseline.

Uloga fizičke aktivnosti kod starijih osoba

Fizička aktivnost ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja probavnog sistema kod starijih osoba. Kako starimo, dolazi do fizioloških promjena koje mogu da utječu na probavu, ali redovna fizička aktivnost pomaže u ublažavanju mnogih od tih promjena.

S godinama, mišići koji kontrolišu kretanje hrane kroz jednjak slabe, što može da oteža gutanje. Osim toga, smanjuje se i elastičnost želuca, što usporava njegovo pražnjenje. Ove promjene povećavaju rizik od probavnih problema poput zatvora, peptičkog ulkusa i bakterijskog prerastanja u tankom crijevu (SIBO). Uz to se metabolizam s godinama usporava, što može da dovede do debljanja i većeg rizika od metaboličkih bolesti.  Redovna fizička aktivnost pomaže u održavanju dobrog probavnog zdravlja jer poboljšava cirkulaciju u probavnom sistemu.

Fizička aktivnost također doprinosi boljem kognitivnom zdravlju, što posredno utječe na funkcionisanje probavnog sistema.

5. Preporuke za fizičku aktivnost

Svaka vrsta fizičke aktivnosti pozitivno utječe na probavni sistem. Uvođenje vježbanja u svakodnevnu rutinu poboljšava peristaltiku crijeva, održava zdravu tjelesnu težinu i smanjuje rizik od razvoja probavnih poremećaja.

Redovna fizička aktivnost doprinosi dugovječnosti i boljem kvalitetu života, zbog čega Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje svakodnevno uključivanje fizičke aktivnosti u naš život.

Zašto se preporučuje fizička aktivnost kod odraslih osoba (18 – 64 godine)?

• Smanjuje stopu smrtnosti
• Sprečava razvoj bolesti srca i krvnih žila
• Reguliše krvni pritisak
• Ublažava rizik od dijabetesa tipa 2 i određenih vrsta raka
• Poboljšava mentalno zdravlje i kognitivne funkcije
• Utječe na kontrolu tjelesne težine
• Poboljšava kvalitet sna.

Preporučuje se najmanje 150 – 300 minuta umjereno intenzivne aerobne aktivnosti sedmično ili 75 – 100 minuta visoko intenzivne aerobne aktivnosti, ili kombinacija oboje. Dva puta sedmično ili više trebalo bi uključiti vježbe snage za veće mišićne skupine.

Odraslima se savjetuje da započnu s manjom količinom aktivnosti i postepeno povećavaju učestalost, intenzitet i trajanje vježbanja. Vježbe blagog do umjerenog intenziteta imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja crijeva. Kod vježbi visokog intenziteta dolazi do smanjenog protoka krvi u probavnim organima i povećanog pritiska na stomačne organe, što može da uzrokuje žgaravicu, mučninu, povraćanje, bolove u stomaku, proljev, pa čak i krvarenje u probavnom sistemu. Zato je ključno postupno povećavati intenzitet vježbanja i prilagođavati ga nivou fizičke spremnosti.

Preporučuje se savjetovanje s fizioterapeutom kako bi se odredila vrsta i intenzitet fizičke aktivnosti koji najbolje odgovaraju individualnim potrebama, funkcionalnim ograničenjima, terapiji i ciljevima rehabilitacije ili liječenja.

Svaka vrsta aktivnosti, bilo da je individualna ili grupna, ima specifično djelovanje koje može da pridonese boljem zdravlju probavnog sistema. Zato je ključno redovno uključivanje fizičke aktivnosti u svakodnevni život za očuvanje i poboljšanje zdravlja. Važno je da fizička aktivnost bude prilagođena sposobnostima pojedinca i da pritom pruža osjećaj zadovoljstva i ispunjenja. 

LITERATURA I IZVORI

1. Aya, V., Flórez, A., Perez, L., & Ramírez, J. D. (2021). Association between physical activity and changes in intestinal microbiota composition: A systematic review. PLoS ONE, 16(2 February), 1–21. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0247039
2. Bhikha, P. R. (2016). Yoga and Pilates : analysing the rewards. July, 1–12.
3. Boyle, T., Keegel, T., Bull, F., Heyworth, J., & Fritschi, L. (2012). Physical activity and risks of proximal and distal colon cancers: A systematic review and meta-analysis. Journal of the National Cancer Institute, 104(20), 1548–1561. https://doi.org/10.1093/jnci/djs354
4. Brouns, F., & Beckers, E. (1993). Is the Gut an Athletic Organ? Sports Medicine, 15(4), 242–257. https://doi.org/10.2165/00007256-199315040-00003
5. Bull, F. C., Al-Ansari, S. S., Biddle, S., Borodulin, K., Buman, M. P., Cardon, G., Carty, C., Chaput, J. P., Chastin, S., Chou, R., Dempsey, P. C., Dipietro, L., Ekelund, U., Firth, J., Friedenreich, C. M., Garcia, L., Gichu, M., Jago, R., Katzmarzyk, P. T., … Willumsen, J. F. (2020). World Health Organization 2020 guidelines on physical activity and sedentary behaviour. British Journal of Sports Medicine, 54(24), 1451–1462. https://doi.org/10.1136/bjsports-2020-102955
6. Campaniello, D., Corbo, M. R., Sinigaglia, M., Speranza, B., Racioppo, A., Altieri, C., & Bevilacqua, A. (2022). How Diet and Physical Activity Modulate Gut Microbiota: Evidence, and Perspectives. Nutrients, 14(12). https://doi.org/10.3390/nu14122456
7. Celiac Disease and Physical Activity. (2009). Celiac.com. Dostopno na: https://www.celiac.com/celiac-disease/celiac-disease-and-physical-activity-r1447/ (08.08.2024)
8. Chen, J., Ruan, X., Fu, T., Lu, S., Gill, D., He, Z., Burgess, S., Giovannucci, E. L., Larsson, S. C., Deng, M., Yuan, S., & Li, X. (2024). Sedentary lifestyle, physical activity, and gastrointestinal diseases: evidence from mendelian randomization analysis. EBioMedicine, 103, 105110. https://doi.org/10.1016/j.ebiom.2024.105110
9. Corrigendum to: “Muscle-Organ Crosstalk: The Emerging Roles of Myokines.” (2021). Endocrine Reviews, 42(1), 97–99. https://doi.org/10.1210/endrev/bnaa024
10. Costa, R. J. S., Camões-Costa, V., Snipe, R. M. J., Dixon, D., Russo, I., & Huschtscha, Z. (2019). Impact of exercise-induced hypohydration on gastrointestinal integrity, function, symptoms, and systemic endotoxin and inflammatory profile. Journal of Applied Physiology, 126(5), 1281–1291. https://doi.org/10.1152/japplphysiol.01032.2018
11. Cryan, J. F., & Dinan, T. G. (2012). Mind-altering microorganisms: The impact of the gut microbiota on brain and behaviour. Nature Reviews Neuroscience, 13(10), 701–712. https://doi.org/10.1038/nrn3346
12. De Oliveira, E. P., & Burini, R. C. (2009). The impact of physical exercise on the gastrointestinal tract. Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care, 12(5), 533–538. https://doi.org/10.1097/MCO.0b013e32832e6776
13. Dukas, L. (2003). Association between physical activity, fiber intake, and other lifestyle variables and constipation in a study of women. The American Journal of Gastroenterology, 98(8), 1790–1796. https://doi.org/10.1016/s0002-9270(03)00442-8
14. Exercise for digestion_ Yoga, stretching, walking, breathing exercises. (n.d.). Dostopno na: https://www.medicalnewstoday.com/articles/exercises-to-help-digestion (07.08.2024)
15. Garber, C. E., Blissmer, B., Deschenes, M. R., Franklin, B. A., Lamonte, M. J., Lee, I. M., Nieman, D. C., & Swain, D. P. (2011). Quantity and quality of exercise for developing and maintaining cardiorespiratory, musculoskeletal, and neuromotor fitness in apparently healthy adults: Guidance for prescribing exercise. Medicine and Science in Sports and Exercise, 43(7), 1334–1359. https://doi.org/10.1249/MSS.0b013e318213fefb
16. Johannesson, E. (2018). Irritable bowel syndrome and Physical activity.
17. Gastroenterology and Hepatology, 11(12), 817–825.Laurens, C., Bergouignan, A., & Moro, C. (2020). Exercise-Released Myokines in the Control of Energy Metabolism. Frontiers in Physiology, 11. https://doi.org/10.3389/fphys.2020.00091
18. Leal, L. G., Lopes, M. A., & Batista Jr, M. L. (2018). Physical exercise-induced myokines and muscle-adipose tissue crosstalk: a review of current knowledge and the implications for health and metabolic diseases. Frontiers in physiology, 9, 1307.
19. Maccadanza, R. (2004). Stretching Basics. Sterling Publishing Company, Inc..
20. Maughan, R. J., Shirreffs, S. M., Merson, S. J., & Horswill, C. A. (2005). Fluid and electrolyte balance in elite male football (soccer) players training in a cool environment. Journal of Sports Sciences, 23(1), 73–79. https://doi.org/10.1080/02640410410001730115
21. Mayer, E. A. (2011). Gut feelings: The emerging biology of gut-“brain communication. Nature Reviews Neuroscience, 12(8), 453–466. https://doi.org/10.1038/nrn3071
22. Merck Manual. (2024). Effects of aging on the digestive system. Dostopno na: https://www.merckmanuals.com/home/digestive-disorders/biology-of-the-digestive-system/effects-of-aging-on-the-digestive-system (08.08.2024)
23. Moloney, R. D., Johnson, A. C., O’Mahony, S. M., Dinan, T. G., Greenwood-Van Meerveld, B., & Cryan, J. F. (2016). Stress and the Microbiota-Gut-Brain Axis in Visceral PaRelevance to Irritable Bowel Syndrome. CNS Neuroscience and Therapeutics, 22(2), 102–117. https://doi.org/10.1111/cns.12490
24. Monda, V., Villano, I., Messina, A., Valenzano, A., Esposito, T., Moscatelli, F., Viggiano, A., Cibelli, G., Chieffi, S., Monda, M., & Messina, G. (2017). Exercise modifies the gut microbiota with positive health effects. Oxidative Medicine and Cellular Longevity, 2017. https://doi.org/10.1155/2017/3831972
25. Peters, H. P. F., De Vries, W. R., Vanberge-Henegouwen, G. P., & Akkermans, L. M. A. (2001). Potential benefits and hazards of physical activity and exercise on the gastrointestinal tract. Gut, 48(3), 435–439. https://doi.org/10.1136/gut.48.3.435
26. Pinkas, M.; Brzozowski, T. The Role of the Myokine Irisin in the Protection and Carcinogenesis of the Gastrointestinal Tract. Antioxidants 2024, 13, 413. https://doi.org/10.3390/antiox13040413
27. Rabieezadeh, A., Mahdavinejad, R., Sedehi, M. et al. The effects of an 8-week dynamic neuromuscular stabilization exercise on pain, functional disability, and quality of life in individuals with non-specific chronic low back pain: a randomized clinical trial with a two-month follow-up study. BMC Sports Sci Med Rehabil 16, 161 (2024). https://doi.org/10.1186/s13102-024-00948-9
28. Radziszewska, M., Smarkusz-Zarzecka, J., & Ostrowska, L. (2023). Nutrition, Physical Activity and Supplementation in Irritable Bowel Syndrome. Nutrients, 15(16). https://doi.org/10.3390/nu15163662
29. Ramos, C., Gibson, G. R., Walton, G. E., Magistro, D., Kinnear, W., & Hunter, K. (2022). Systematic Review of the Effects of Exercise and Physical Activity on the Gut Microbiome of Older Adults. Nutrients, 14(3), 1–18. https://doi.org/10.3390/nu14030674
30. Rothschild, J. A., Kilding, A. E., & Plews, D. J. (2020). What should i eat before exercise? Pre-exercise nutrition and the response to endurance exercise: Current prospective and future directions. Nutrients, 12(11), 1–23. https://doi.org/10.3390/nu12113473
31. Ryu, S., Chang, Y., Jung, H. S., Yun, K. E., Kwon, M. J., Choi, Y., Kim, C. W., Cho, J., Suh, B. S., Cho, Y. K., Chung, E. C., Shin, H., & Kim, Y. S. (2015). Relationship of sitting time and physical activity with non-alcoholic fatty liver disease. Journal of Hepatology, 63(5), 1229–1237. https://doi.org/10.1016/j.jhep.2015.07.010
32. Sanders, M. E., Merenstein, D., Merrifield, C. A., & Hutkins, R. (2018). Probiotics for human use. Nutrition bulletin, 43(3), 212-225. https://doi.org/10.1111/nbu.12334
33. Simrén, M., Månsson, A., Langkilde, A. M., Svedlund, J., Abrahamsson, H., Bengtsson, U., & Björnsson, E. S. (2001). Food-related gastrointestinal symptoms in the irritable bowel syndrome. Digestion, 63(2), 108–115. https://doi.org/10.1159/000051878
34. Strasser, B. (2012). Physical activity in obesity and metabolic syndrome. Annals of the New York Academy of Sciences, 1281(1), 141–159. doi:10.1111/j.1749-6632.2012.06785.x
35. The Psychology of Celiac Disease: Understanding the Psychological Challenges of Celiac Disease and Strategies for Overcoming these Barriers. Celiac.com. Dostopno na: https://www.celiac.com/celiac-disease/the-psychology-of-celiac-disease-understanding-the-psychological-challenges-of-celiac-disease-and-strategies-for-overcoming-these-barriers-r4830/ (08.08.2024)
36. Trost, S. G., Blair, S. N., & Khan, K. M. (2014). Physical inactivity remains the greatest public health problem of the 21st century: Evidence, improved methods and solutions using the “7 investments that work” as a framework. British Journal of Sports Medicine, 48(3), 169–170. https://doi.org/10.1136/bjsports-2013-093372
37. Trust your Gut: Visceral Manipulation for Digestive Disorders (2019). Dostopno na: https://www.nhpcanada.org/NHPC-Blog/Trust-your-Gut-Visceral-Manipulation-for-Digestive-Disorders
38. Watts, C. (2018). Yoga therapy for digestive health. Singing Dragon.
39. Wolin, K. Y., Yan, Y., Colditz, G. A., & Lee, I. M. (2009). Physical activity and colon cancer prevention: A meta-analysis. British Journal of Cancer, 100(4), 611–616. https://doi.org/10.1038/sj.bjc.6604917
40. Xie, F., You, Y., Huang, J., Guan, C., Chen, Z., Fang, M., … & Han, J. (2021). Association between physical activity and digestive-system cancer: An updated systematic review and meta-analysis. Journal of sport and health science, 10(1), 4-13.