Mjesec svjesnosti o raku debelog crijeva – uloga liječnika obiteljske medicine

UVOD

Rak debelog crijeva jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu, a ni Hrvatska nije izuzetak. Prevencija i rano otkrivanje ključ su borbe protiv ove bolesti, a kako bi u borbi protiv nje zdravstveni sustavi bili uspješni, potrebno je imati multidisciplinarnu suradnju unutar zdravstvenog sustava, kvalitetan preventivni program te prepoznatu važnost uloge i pozicije koju unutar sustava ima liječnik obiteljske medicine, a koja mu omogućuje da bude ključan dionik u provedbi Nacionalnog preventivnog programa.

EPIDEMIOLOŠKI PODACI

Rak debelog i završnog crijeva (kolorektalni rak) treće je po redu sijelo raka u svijetu, nakon raka dojke i raka pluća. Prema procjenama Svjetske organizacije za istraživanje raka, godišnje od njega oboli gotovo 2 milijuna osoba, a umre 0,95 milijuna. Rak debelog i završnog crijeva najučestalija je zloćudna bolest u Hrvatskoj. Od raka debelog crijeva godišnje u prosjeku oboli oko 3600 osoba, od čega oko 60 % muškaraca. Iako je češći u starijoj životnoj dobi, iznimno je važno imati na umu da je petina oboljelih mlađa od 60 godina. Prema podacima, ako se rak debelog crijeva otkrije na vrijeme, u lokaliziranom stadiju, stopa preživljenja je 90 %. Upravo taj podatak naglašava važnost prevencije i pravovremenog dijagnosticiranja.

ETIOLOGIJA, KLINIČKA SLIKA I POSTAVLJANJE DIJAGNOZE

Još uvijek nisu definirani točni uzroci nastanka raka debelog crijeva, no danas su nam poznati rizični faktori za njegov nastanak, odnosno čimbenici rizika za njegov nastanak – pušenje, alkohol, debljina, nedovoljna tjelesna aktivnost, a prema nekim studijama, i prehrana bogata crvenim mesom. Faktori rizika na koje ne možemo utjecati su starija životna dob i genska predispozicija.

Klinička slika ovisi o samoj lokalizaciji karcinoma i stupnju razvoja. U ranom stadiju bolesti pacijent može biti bez ikakvih simptoma ili su oni neprimjetni, odnosno pacijent ih ne doživljava bitnima. Neplanirani gubitak na težini, krv u stolici s posljedičnom pojavom anemije, promjene u konzistenciji stolice i/ili u načinu pražnjenja stolice, nelagoda u abdomenu te, primjerice, osjećaj da se crijeva nisu do kraja ispraznila, mogu upućivati na rak debelog crijeva te je u slučaju navedenih tegoba potrebno učiniti dijagnostičku obradu. U uznapredovalom stadiju bolesti simptomi i tegobe ovise o lokalizaciji metastaza.

Dijagnoza se postavlja na temelju patohistološke potvrde bolesti: na osnovi biopsije ili kirurškog zahvata. Dijagnostička obrada radi utvrđivanja stadija bolesti mora sadržavati: anamnezu i klinički pregled, kompletnu krvnu sliku, biokemijske pretrage krvi, CEA-test, RTG srca i pluća, MSCT abdomena i male zdjelice (s intravenskim i peroralnim kontrastom), kolonoskopiju. Daljnja obrada ovisi o stadiju bolesti i odabranoj opciji liječenja.

Liječenja bolesnika s rakom debelog crijeva je multidisciplinarno, prema propisanim protokolima, ovisno o stadiju proširenosti bolesti. Osnovni način liječenja raka debelog crijeva kirurško je odstranjenje tumora. Kirurško liječenje može biti radikalno ili palijativno, ovisno o proširenosti bolesti, a sama vrsta operativnog zahvata ovisi o lokalizaciji maligne tvorbe. Uz kirurško liječenje, provodi se liječenje kemoterapijom te radioterapijom, ovisno o stadiju proširenosti bolesti.

ULOGA LIJEČNIKA OBITELJSKE MEDICINE

Liječnik obiteljske medicine ima jednu od ključnih uloga u prevenciji, postavljanju dijagnoze te liječenju i praćenju pacijenata s rakom debelog crijeva. S obzirom na poziciju u zdravstvenom sustavu, koja mu omogućava kontinuirano praćenje pacijenta, uz poznavanje osobne i obiteljske anamneze, navika, faktora rizika te psihosocijalnih, ekonomskih i ostalih uvjeta u kojima pacijent živi i radi, njegova je uloga neosporna. Pravovremeno prepoznavanje osoba s faktorima rizika za nastanak karcinoma, kao i pravovremeno i ciljano upućivanje na obradu u slučaju postavljene sumnje na karcinom, svakodnevni je zadatak liječnika obiteljske medicine. Osim navedenog, liječnik obiteljske medicine prati pacijenta na cijelom putu liječenja, vodi ga kroz zdravstveni sustav te se brine o svim potrebama pacijenta. Uloga liječnika obiteljske medicine, osim skrbi za samog pacijenta, uključuje i koordiniranje ostalih stručnjaka koji sudjeluju u liječenju i praćenju, od patronažne skrbi, njege u kući, organiziranja palijativne skrbi, psihološke pomoći pa nadalje.

Od listopada 2007. godine u Hrvatskoj se provodi Nacionalni program za rano otkrivanje raka debelog crijeva. Ciljana populacija osobe su između 50 i 75 godina s uobičajenim rizikom za razvoj karcinoma debelog crijeva. Osnovni su ciljevi programa smanjenje smrtnosti te produljenje preživljavanja oboljelih uz poboljšanje kvalitete njihova života. Probir se sastoji od testiranja na okultno krvarenje u navedenoj skupini sugrađana. U zemljama u kojima liječnik obiteljske medicine ima ključnu ulogu u provođenju preventivnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva, dokazano su bolji odazivi građana na preventivne programe, a posljedično su i bolji rezultati liječenja tih pacijenata. Već u susjednoj Sloveniji možemo vidjeti pozitivan primjer dobrog funkcioniranja preventivnog programa zahvaljujući upravo maksimalnoj uključenosti i angažmanu liječnika obiteljske medicine. Europske smjernice za osiguranje kvalitete probira i dijagnosticiranje karcinoma navode kako je za provedbu dobro osmišljenog probira potrebno isti provoditi organizirano, upotrebljavati najaktualnije podatke, odrediti točne kriterije za isključivanje iz probira, omogućiti da program bude za cijelu populaciju besplatan i primjenjiv te da jednu od ključnih uloga u provođenju ima liječnik obiteljske medicine. Dokle god u Hrvatskoj ne primjenjujemo model preventivnog programa na taj način, ne možemo očekivati dobar odaziv pacijenata, a što je ključno kako bi sam nacionalni preventivni program dao rezultate i postigao svoj cilj.

U kontekstu pandemije virusa SARS-COV-2 tek ćemo vidjeti kakve je posljedice ista ostavila na zdravlje naših sugrađana, između ostalog i na odaziv na Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva te općenito na rano prepoznavanje i pravovremeno liječenje kako pacijenata oboljelih od karcinoma debelog crijeva, tako i pacijenata s ostalim onkološkim dijagnozama.

Uz sve navedeno, ne smijemo zaboraviti ni na važnost jačanja svijesti u javnosti o raku debelog crijeva, faktorima rizika za njegov nastanak na koje možemo utjecati, ali i na važnost odaziva na Nacionalni preventivni program, u svrhu pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja oboljelih. Odgovornost za navedeno leži kako na zdravstvenom sustavu, tako i na samim građanima.

ZAKLJUČAK

Karcinom debelog crijeva jedan je od zdravstvenih izazova današnjice u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Prevencija i rano otkrivanje bolesti od iznimne su važnosti, a jednu od ključnih uloga ima liječnik obiteljske medicine sa svojim timom. Aktivnije uključivanje liječnika obiteljske medicine u provođenje Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva, uz prepoznavanje važnosti njegove uloge u istom, jedan je od ključnih faktora za unaprjeđenje skrbi za pacijente te za unaprjeđenje provedbe samog programa.