Utjecaj tjelesne aktivnosti na probavni sustav

1. Tjelesna aktivnost

Tjelesna aktivnost podrazumijeva svaku vrstu pokreta koji troši energiju, uključujući ne samo različite oblike vježbanja poput trčanja, plivanja, biciklizma, tenisa, igre s loptom, plesa i šetnje u prirodi, već i svakodnevne aktivnosti kao što su penjanje stepenicama, čišćenje i vrtlarenje.

Redovita tjelesna aktivnost temelj je zdravog načina života.

Da bismo očuvali zdravlje, potrebna nam je uravnotežena, sigurna i učinkovita aktivnost prilagođena našem općem stanju i sposobnostima. Tjelesnu aktivnost trebali bismo uključiti u radno okruženje, kućanske poslove i slobodno vrijeme.

Tjelesna aktivnost ima mnogobrojne pozitivne učinke na zdravlje. Tijekom vježbanja u tijelu se odvijaju različite fiziološke promjene u mišićno-koštanom, kardiovaskularnom, respiratornom, imunološkom, endokrinom i probavnom sustavu.

Redovita tjelesna aktivnost smanjuje rizik od probavnih smetnji i utječe na crijevnu mikrobiotu (skupina mikroorganizama u crijevima), poboljšavajući probavu.  Također, smanjuje razinu stresa, koji često negativno djeluje na probavni sustav.

Sport i tjelovježba pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine i djeluju preventivno protiv pretilosti i zdravstvenih problema povezanih s njom.

2. Probava

Probava je proces u kojem tijelo razgrađuje unesenu hranu na manje molekule koje se apsorbiraju i koriste za energiju te obnavljanje stanica. Proces započinje žvakanjem u ustima i djelovanjem enzima iz sline, nastavlja se u želucu gdje želučana kiselina razgrađuje hranu, a završava u tankom crijevu, gdje se hranjive tvari apsorbiraju u krvotok. Neprobavljeni ostaci prelaze u debelo crijevo, gdje se apsorbira voda, a preostala tvar izlučuje kao stolica.

Na probavu utječu vrsta hrane, unos tekućine, tjelesna aktivnost, vrijeme obroka, žvakanje, stres, san i način života.

Tijekom vježbanja krv se preusmjerava iz probavnih organa prema aktivnim mišićima i plućima. Dosadašnja istraživanja pokazuju da visoka razina tjelesne aktivnosti smanjuje rizik od bolesti probavnog sustava, uključujući gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB), rak jednjaka, rak debelog crijeva i rektuma, upalne bolesti crijeva, upalu žučnog mjehura, žučne kamence i nealkoholnu masnu bolest jetre (NAFLD).

Osim toga, tjelesna aktivnost pozitivno utječe na crijevnu mikrobiotu jer igra važnu ulogu u održavanju ravnoteže mikroorganizama u probavnom traktu i regulaciji energije. Redovita tjelesna aktivnost može poboljšati sastav i funkciju mikroorganizama koji žive u našem probavnom traktu te potaknuti potrošnju i regulirati skladištenje energije u tijelu.

Viša raznolikost mikrobiote povezana je s većom otpornošću na patogene i boljom metaboličkom funkcijom.  Aktivnost potiče rast korisnih bakterijskih sojeva kao što su Faecalibacterium, Roseburia, Lactobacillus i Akkermansia. 

Uz to, redovito vježbanje poboljšava metabolizam masti i ugljikohidrata, smanjujući rizik od kroničnih bolesti poput pretilosti, upalnih bolesti crijeva, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.

Najnovija istraživanja pokazuju da mišićne stanice tijekom vježbanja proizvode proteine male molekulske mase, poznate kao miokini. Oni djeluju kao posrednici između elemenata imunološkog sustava, utječu na protuupalne procese i jačaju crijevnu barijeru, čime se poboljšava imunološka funkcija i smanjuje rizik od nastanka bolesti crijeva.

3. Probavne tegobe povezane s nedostatkom tjelesne aktivnosti

Nedostatak tjelesne aktivnosti povezan je s raznim probavnim problemima. Neki od najčešćih takvih problema su:

Zatvor

Tjelesna aktivnost poboljšava pokretljivost crijeva poticanjem peristaltike (mišićnih kontrakcija koje pomiču hranu kroz probavni trakt). Nedostatak kretanja može usporiti probavni proces, što dovodi do zatvora. 

Kronični zatvor, povećani pritisak u debelom crijevu i naprezanje tijekom pražnjenja crijeva mogu povećati rizik od razvoja hemoroida (povećanih i upaljenih vena u donjem dijelu rektuma i anusa) te divertikula (vrećastih izbočenja na stijenci crijeva). Redovita tjelesna aktivnost pomaže održavati pokretljivost crijeva i meku stolicu, čime se smanjuje rizik od razvoja hemoroida i divertikuloze.

Pretilost

Zdravstveni problemi poput gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), žučnih kamenaca i nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD) često su povezani s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću. 

Osim promjene prehrane, redovita tjelesna aktivnost zlatni je standard za održavanje zdrave tjelesne težine. Preporučuje se intenzivna aerobna vježba. 

Redovita fizička aktivnost ne samo da sprječava pretilost, nego također pomaže u održavanju težine nakon mršavljenja te poboljšava simptome ovih bolesti, podržavajući probavni sustav.

Rak probavnog sustava (usta, grlo, jednjak, želudac, crijeva, gušterača, žučni mjehur i jetra)

Redovita tjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja raka probavnog sustava, uključujući rak debelog crijeva, želuca i jednjaka. Mehanizmi poput smanjenja upale, regulacije hormona (inzulina, faktora rasta sličnih inzulinu i estrogena) i jačanja imunološkog sustava ključni su faktori s pomoću kojih vježbanje doprinosi prevenciji ovih bolesti.

Preporučuje se 30 minuta umjerene do intenzivne vježbe većinu dana u tjednu kako bi se smanjio rizik od bolesti, poput raka debelog crijeva.

Meta-analize pokazuju da tjelesno aktivne osobe imaju do 24 % manji rizik od razvoja raka debelog crijeva u usporedbi s onima koji nisu aktivni. Iako rezultati istraživanja variraju, može se zaključiti da tjelesna aktivnost smanjuje rizik od raka probavnog sustava za 12 do 27 %.

Bolesti i oštećenja funkcije jetre

Istraživanja pokazuju da dugotrajno sjedenje povećava rizik od razvoja kroničnih bolesti jetre, poput NAFLD-a. Zamjena barem jednog sata sjedenja dnevno tjelesnom aktivnošću može značajno smanjiti rizik od razvoja ovih bolesti. Tjelovježba smanjuje masne naslage u jetri, poboljšava metabolizam i smanjuje rizik od NAFLD-a.

Probavne smetnje povezane sa stresom

Stres ima značajan utjecaj na rad crijeva i probavnog sustava. Može uzrokovati promjene u peristaltici crijeva – kod nekih ubrzava, uzrokujući proljev, dok kod drugih usporava, što dovodi do zatvora. Stres također može negativno utjecati na sastav crijevne mikrobiote, što dalje narušava probavu, apsorpciju hranjivih tvari i imunološki odgovor. Ova kombinacija može dovesti do probavnih problema poput sindroma iritabilnog crijeva, sindroma propusnog crijeva, upalnih bolesti crijeva ili čak raka crijeva.

Ključni načini na koje tjelesna aktivnost pomaže u suzbijanju stresa uključuju smanjenje razine kortizola, hormona koji se luči tijekom stresnih situacija, čime se ublažavaju negativni učinci stresa na probavni sustav. Vježbanje potiče oslobađanje endorfina i drugih neurotransmitera, koji poboljšavaju raspoloženje, smanjuju osjetljivost na bol te jačaju imunološki sustav. Također, redovita aktivnost doprinosi povećanju raznolikosti korisnih bakterija u crijevima, pomaže u održavanju ravnoteže crijevne mikrobiote i smanjuje simptome depresije i anksioznosti.

Kronične upale i intolerancije na hranu

Tjelesna aktivnost smanjuje razinu upalnih markera u tijelu, što pozitivno utječe na probavni sustav. Kronična upala povezana je s brojnim probavnim bolestima, uključujući Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis i sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Redovito vježbanje umjerenog intenziteta može smanjiti upalu, reducirati rizik od razvoja ovih bolesti, ublažiti simptome kod oboljelih i poboljšati kvalitetu života.

Slični učinci primijećeni su kod pacijenata s celijakijom i drugim oblicima intolerancije na hranu. Celijakija, autoimuna bolest uzrokovana glutenom, oštećuje sluznicu tankog crijeva, otežavajući apsorpciju hranjivih tvari, što može dovesti do umora, bolova u trbuhu, nadutosti i pothranjenosti. Osim toga, celijakija može uzrokovati gubitak mišićne mase i smanjenje gustoće kostiju zbog loše apsorpcije kalcija. Vježbe snage i druge vrste vježbi s opterećenjem pomažu jačanju mišića i poboljšanju gustoće kostiju, što je ključno za prevenciju osteoporoze i smanjenje rizika od prijeloma. Redovita tjelesna aktivnost poboljšava kvalitetu života oboljelih od celijakije povećavajući razinu energije, poboljšavajući raspoloženje i smanjujući stres.

Pozitivno djeluje i na vagusni živac, ključni dio parasimpatičkog živčanog sustava koji kontrolira mnoge vitalne funkcije, uključujući probavu i upalne odgovore.

Sindrom iritabilnog crijeva  (Irritable bowel syndrome – IBS)

Istraživanja pokazuju da osobe s IBS-om zbog simptoma manje vježbaju nego zdrave osobe. Međutim, smatra se da prilagođeni režim vježbanja može pozitivno utjecati na tijek bolesti. Bolesnici s IBS-om koji su fizički aktivni često primjećuju smanjenje simptoma, posebno zatvora, manje osjećaja umora te ublažavanje nelagode u probavnom sustavu, što značajno poboljšava njihovu kvalitetu života. Preporučuju se aktivnosti niskog intenziteta, poput hodanja, joge, vožnje bicikla, plivanja i aerobika.

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

GERB je stanje u kojem se želučana kiselina vraća u jednjak, uzrokujući žgaravicu i druge simptome. Redovita, umjerena tjelesna aktivnost pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine, čime se smanjuje pritisak na želudac i poboljšava funkcija donjeg ezofagealnog sfinktera. Istraživanja pokazuju da su fizički aktivne osobe manje sklone simptomima GERB-a u usporedbi s onima koji vode sjedilački način života. Međutim, potreban je oprez pri odabiru intenziteta vježbanja, jer visoko intenzivne aktivnosti mogu povećati pritisak u trbuhu i pogoršati simptome.

4. Vrste tjelesnih aktivnosti koje pomažu u održavanju funkcije probavnog sustava

Aerobna vježba (npr. hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje)

Istraživanja pokazuju da aerobna aktivnost značajno doprinosi učinkovitijoj probavi i sprječavanju zatvora jer potiče peristaltiku crijeva. Uz to, potiče cirkulaciju u probavnom sustavu, što povećava apsorpciju hranjivih tvari, ubrzava regeneraciju i poboljšava opću funkciju probavnog sustava. Također pomaže u regulaciji tjelesne težine i razine šećera u krvi.

Vježbe snage i izdržljivosti (npr. vježbe s vlastitom težinom, vježbe s otporom i utezi)

Vježbe snage pomažu u izgradnji mišićne mase i poboljšanju tjelesne kompozicije, što je važno za kontrolu tjelesne težine. Smanjenje tjelesne masnoće olakšava pritisak na trbušne organe. Osim toga, vježbanje poboljšava držanje, čime se sprječava refluks želučane kiseline, dok jačanje trbušnih mišića podržava unutarnje organe i tako poboljšava probavnu funkciju.

Joga i meditacija

Joga obuhvaća različite položaje i tehnike disanja koje mogu pomoći u poboljšanju probave i olakšavanju probavnih problema. Određeni joga položaji potiču cirkulaciju u trbušnoj šupljini i poboljšavaju mobilnost unutarnjih organa, čime se dodatno potiče probava. Meditacija i tehnike disanja pomažu u smanjenju stresa, koji je često povezan s probavnim problemima poput zatvora, nadutosti, bolova u trbuhu, proljeva i učestalog pražnjenja crijeva.

Prakticiranje joge i vježbi disanja također potiče aktivnost vagusnog živca, donoseći brojne koristi za cjelokupno zdravlje i dobrobit organizma.

Pilates

Osim što se pilates fokusira na jačanje središnjeg dijela tijela i stabilnost trupa, uključuje i tehnike disanja koje pomažu u smanjenju stresa, a time pozitivno utječu na probavu. Jačanje mišića središnjeg dijela tijela olakšava prolazak hrane kroz probavni trakt i potiče redovito pražnjenje crijeva. Vježbe koje kombiniraju istezanje i jačanje trbušnih mišića mogu pomoći u smanjenju nadutosti i plinova.

Istraživanja pokazuju da pilates pozitivno utječe na probavni sustav jer poboljšava apsorpciju hranjivih tvari, regulira redovito pražnjenje i doprinosi općem zdravlju probavnog sustava. Osim toga, pilates može smanjiti potrebu za laksativima i lijekovima za žgaravicu, čija dugotrajna uporaba može izazvati ozbiljne nuspojave poput ovisnosti, paralize crijeva, elektrolitske neravnoteže i kronične bolesti bubrega.

Dinamična neuromišićna stabilizacija (DNS)

DNS je terapeutski pristup koji se fokusira na obnovu i poboljšanje prirodnih obrazaca pokreta tijela. Vježbe su osmišljene kako bi optimizirale funkciju mišićno-koštanog sustava, poboljšale stabilnost, koordinaciju i ublažile bolove. Ključna je upotreba dijafragmalnog disanja, koje jačanjem središnjeg dijela tijela smanjuje pritisak na trbušne organe, što posredno poboljšava funkciju probavnog sustava.

Kombinacija manualne visceralne manipulacije, koja poboljšava mobilnost i funkciju unutarnjih organa, DNS vježbi i joga elemenata može optimizirati zdravlje probavnog sustava i smanjiti gastrointestinalne probleme.

Istezanje

Elastičnost trbušnih mišića, koju postižemo i poboljšavamo istezanjem, može značajno olakšati tegobe poput zatvora. Istezanje doprinosi pokretljivosti gastrointestinalnog trakta i unutarnjih organa, koji igraju ključnu ulogu u pravilnom funkcioniranju probavnog sustava.

Stručnjaci smatraju da lagano istezanje prednjeg dijela trbuha stvara više prostora za dvanaesnik i omogućuje dijafragmi da radi optimalno, što je važno za pražnjenje crijeva i sprječavanje refluksa želučane kiseline.

Uloga tjelesne aktivnosti kod starijih osoba

Tjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja probavnog sustava kod starijih osoba. Kako starimo, dolazi do fizioloških promjena koje mogu utjecati na probavu, ali redovita tjelesna aktivnost pomaže ublažiti mnoge od tih promjena.

S godinama mišići koji kontroliraju kretanje hrane kroz jednjak slabe, što može otežati gutanje. Osim toga se smanjuje i elastičnost želuca, što usporava njegovo pražnjenje. Ove promjene povećavaju rizik od probavnih problema poput zatvora, peptičkog ulkusa i bakterijskog prerastanja u tankom crijevu (SIBO). Uz to se metabolizam s godinama usporava, što može dovesti do debljanja i većeg rizika od metaboličkih bolesti.  Redovita tjelesna aktivnost pomaže u održavanju dobrog probavnog zdravlja jer poboljšava cirkulaciju u probavnom sustavu.

Tjelesna aktivnost također doprinosi boljem kognitivnom zdravlju, što posredno utječe na funkcioniranje probavnog sustava.

5. Preporuke za tjelesnu aktivnost

Svaka vrsta tjelesne aktivnosti pozitivno utječe na probavni sustav. Uvođenje vježbanja u svakodnevnu rutinu poboljšava peristaltiku crijeva, održava zdravu tjelesnu težinu i smanjuje rizik od razvoja probavnih poremećaja.

Redovita tjelesna aktivnost doprinosi dugovječnosti i boljoj kvaliteti života, zbog čega Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje svakodnevno uključivanje tjelesne aktivnosti u naš život.

Zašto se preporučuje tjelesna aktivnost kod odraslih osoba (18 – 64 godine)?

• Smanjuje stopu smrtnosti,
• sprječava razvoj bolesti srca i krvnih žila,
• regulira krvni tlak,
• ublažava rizik od dijabetesa tipa 2 i određenih vrsta raka,
• poboljšava mentalno zdravlje i kognitivne funkcije,
• utječe na kontrolu tjelesne težine,
• poboljšava kvalitetu sna.

Preporučuje se najmanje 150 – 300 minuta umjereno intenzivne aerobne aktivnosti tjedno ili 75 – 100 minuta visokointenzivne aerobne aktivnosti, ili kombinacija oboje. Dva puta tjedno ili više trebalo bi uključiti vježbe snage za veće mišićne skupine.

Odraslima se savjetuje da započnu s manjom količinom aktivnosti i postepeno povećavaju učestalost, intenzitet i trajanje vježbanja. Vježbe blagog do umjerenog intenziteta igraju važnu ulogu u očuvanju zdravlja crijeva. Kod vježbi visokog intenziteta dolazi do smanjenog protoka krvi u probavnim organima i povećanog pritiska na trbušne organe, što može uzrokovati žgaravicu, mučninu, povraćanje, bolove u trbuhu, proljev, pa čak i krvarenje u probavnom sustavu. Zato je ključno postupno povećavati intenzitet vježbanja i prilagođavati ga razini tjelesne spremnosti.

Preporučuje se konzultacija s fizioterapeutom kako bi se odredila vrsta i intenzitet tjelesne aktivnosti koji najbolje odgovaraju individualnim potrebama, funkcionalnim ograničenjima, terapiji i ciljevima rehabilitacije ili liječenja.

Svaka vrsta aktivnosti, bilo da je individualna ili grupna, ima specifične učinke koji mogu pridonijeti boljem zdravlju probavnog sustava. Stoga je ključno redovito uključivanje tjelesne aktivnosti u svakodnevni život za očuvanje i poboljšanje zdravlja. Važno je da tjelesna aktivnost bude prilagođena sposobnostima pojedinca i da pritom pruža osjećaj zadovoljstva i ispunjenja.

LITERATURA I IZVORI

1. Aya, V., Flórez, A., Perez, L., & Ramírez, J. D. (2021). Association between physical activity and changes in intestinal microbiota composition: A systematic review. PLoS ONE, 16(2 February), 1–21. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0247039
2. Bhikha, P. R. (2016). Yoga and Pilates : analysing the rewards. July, 1–12.
3. Boyle, T., Keegel, T., Bull, F., Heyworth, J., & Fritschi, L. (2012). Physical activity and risks of proximal and distal colon cancers: A systematic review and meta-analysis. Journal of the National Cancer Institute, 104(20), 1548–1561. https://doi.org/10.1093/jnci/djs354
4. Brouns, F., & Beckers, E. (1993). Is the Gut an Athletic Organ? Sports Medicine, 15(4), 242–257. https://doi.org/10.2165/00007256-199315040-00003
5. Bull, F. C., Al-Ansari, S. S., Biddle, S., Borodulin, K., Buman, M. P., Cardon, G., Carty, C., Chaput, J. P., Chastin, S., Chou, R., Dempsey, P. C., Dipietro, L., Ekelund, U., Firth, J., Friedenreich, C. M., Garcia, L., Gichu, M., Jago, R., Katzmarzyk, P. T., … Willumsen, J. F. (2020). World Health Organization 2020 guidelines on physical activity and sedentary behaviour. British Journal of Sports Medicine, 54(24), 1451–1462. https://doi.org/10.1136/bjsports-2020-102955
6. Campaniello, D., Corbo, M. R., Sinigaglia, M., Speranza, B., Racioppo, A., Altieri, C., & Bevilacqua, A. (2022). How Diet and Physical Activity Modulate Gut Microbiota: Evidence, and Perspectives. Nutrients, 14(12). https://doi.org/10.3390/nu14122456
7. Celiac Disease and Physical Activity. (2009). Celiac.com. Dostopno na: https://www.celiac.com/celiac-disease/celiac-disease-and-physical-activity-r1447/ (08.08.2024)
8. Chen, J., Ruan, X., Fu, T., Lu, S., Gill, D., He, Z., Burgess, S., Giovannucci, E. L., Larsson, S. C., Deng, M., Yuan, S., & Li, X. (2024). Sedentary lifestyle, physical activity, and gastrointestinal diseases: evidence from mendelian randomization analysis. EBioMedicine, 103, 105110. https://doi.org/10.1016/j.ebiom.2024.105110
9. Corrigendum to: “Muscle-Organ Crosstalk: The Emerging Roles of Myokines.” (2021). Endocrine Reviews, 42(1), 97–99. https://doi.org/10.1210/endrev/bnaa024
10. Costa, R. J. S., Camões-Costa, V., Snipe, R. M. J., Dixon, D., Russo, I., & Huschtscha, Z. (2019). Impact of exercise-induced hypohydration on gastrointestinal integrity, function, symptoms, and systemic endotoxin and inflammatory profile. Journal of Applied Physiology, 126(5), 1281–1291. https://doi.org/10.1152/japplphysiol.01032.2018
11. Cryan, J. F., & Dinan, T. G. (2012). Mind-altering microorganisms: The impact of the gut microbiota on brain and behaviour. Nature Reviews Neuroscience, 13(10), 701–712. https://doi.org/10.1038/nrn3346
12. De Oliveira, E. P., & Burini, R. C. (2009). The impact of physical exercise on the gastrointestinal tract. Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care, 12(5), 533–538. https://doi.org/10.1097/MCO.0b013e32832e6776
13. Dukas, L. (2003). Association between physical activity, fiber intake, and other lifestyle variables and constipation in a study of women. The American Journal of Gastroenterology, 98(8), 1790–1796. https://doi.org/10.1016/s0002-9270(03)00442-8
14. Exercise for digestion_ Yoga, stretching, walking, breathing exercises. (n.d.). Dostopno na: https://www.medicalnewstoday.com/articles/exercises-to-help-digestion (07.08.2024)
15. Garber, C. E., Blissmer, B., Deschenes, M. R., Franklin, B. A., Lamonte, M. J., Lee, I. M., Nieman, D. C., & Swain, D. P. (2011). Quantity and quality of exercise for developing and maintaining cardiorespiratory, musculoskeletal, and neuromotor fitness in apparently healthy adults: Guidance for prescribing exercise. Medicine and Science in Sports and Exercise, 43(7), 1334–1359. https://doi.org/10.1249/MSS.0b013e318213fefb
16. Johannesson, E. (2018). Irritable bowel syndrome and Physical activity.
17. Gastroenterology and Hepatology, 11(12), 817–825.Laurens, C., Bergouignan, A., & Moro, C. (2020). Exercise-Released Myokines in the Control of Energy Metabolism. Frontiers in Physiology, 11. https://doi.org/10.3389/fphys.2020.00091
18. Leal, L. G., Lopes, M. A., & Batista Jr, M. L. (2018). Physical exercise-induced myokines and muscle-adipose tissue crosstalk: a review of current knowledge and the implications for health and metabolic diseases. Frontiers in physiology, 9, 1307.
19. Maccadanza, R. (2004). Stretching Basics. Sterling Publishing Company, Inc..
20. Maughan, R. J., Shirreffs, S. M., Merson, S. J., & Horswill, C. A. (2005). Fluid and electrolyte balance in elite male football (soccer) players training in a cool environment. Journal of Sports Sciences, 23(1), 73–79. https://doi.org/10.1080/02640410410001730115
21. Mayer, E. A. (2011). Gut feelings: The emerging biology of gut-“brain communication. Nature Reviews Neuroscience, 12(8), 453–466. https://doi.org/10.1038/nrn3071
22. Merck Manual. (2024). Effects of aging on the digestive system. Dostopno na: https://www.merckmanuals.com/home/digestive-disorders/biology-of-the-digestive-system/effects-of-aging-on-the-digestive-system (08.08.2024)
23. Moloney, R. D., Johnson, A. C., O’Mahony, S. M., Dinan, T. G., Greenwood-Van Meerveld, B., & Cryan, J. F. (2016). Stress and the Microbiota-Gut-Brain Axis in Visceral PaRelevance to Irritable Bowel Syndrome. CNS Neuroscience and Therapeutics, 22(2), 102–117. https://doi.org/10.1111/cns.12490
24. Monda, V., Villano, I., Messina, A., Valenzano, A., Esposito, T., Moscatelli, F., Viggiano, A., Cibelli, G., Chieffi, S., Monda, M., & Messina, G. (2017). Exercise modifies the gut microbiota with positive health effects. Oxidative Medicine and Cellular Longevity, 2017. https://doi.org/10.1155/2017/3831972
25. Peters, H. P. F., De Vries, W. R., Vanberge-Henegouwen, G. P., & Akkermans, L. M. A. (2001). Potential benefits and hazards of physical activity and exercise on the gastrointestinal tract. Gut, 48(3), 435–439. https://doi.org/10.1136/gut.48.3.435
26. Pinkas, M.; Brzozowski, T. The Role of the Myokine Irisin in the Protection and Carcinogenesis of the Gastrointestinal Tract. Antioxidants 2024, 13, 413. https://doi.org/10.3390/antiox13040413
27. Rabieezadeh, A., Mahdavinejad, R., Sedehi, M. et al. The effects of an 8-week dynamic neuromuscular stabilization exercise on pain, functional disability, and quality of life in individuals with non-specific chronic low back pain: a randomized clinical trial with a two-month follow-up study. BMC Sports Sci Med Rehabil 16, 161 (2024). https://doi.org/10.1186/s13102-024-00948-9
28. Radziszewska, M., Smarkusz-Zarzecka, J., & Ostrowska, L. (2023). Nutrition, Physical Activity and Supplementation in Irritable Bowel Syndrome. Nutrients, 15(16). https://doi.org/10.3390/nu15163662
29. Ramos, C., Gibson, G. R., Walton, G. E., Magistro, D., Kinnear, W., & Hunter, K. (2022). Systematic Review of the Effects of Exercise and Physical Activity on the Gut Microbiome of Older Adults. Nutrients, 14(3), 1–18. https://doi.org/10.3390/nu14030674
30. Rothschild, J. A., Kilding, A. E., & Plews, D. J. (2020). What should i eat before exercise? Pre-exercise nutrition and the response to endurance exercise: Current prospective and future directions. Nutrients, 12(11), 1–23. https://doi.org/10.3390/nu12113473
31. Ryu, S., Chang, Y., Jung, H. S., Yun, K. E., Kwon, M. J., Choi, Y., Kim, C. W., Cho, J., Suh, B. S., Cho, Y. K., Chung, E. C., Shin, H., & Kim, Y. S. (2015). Relationship of sitting time and physical activity with non-alcoholic fatty liver disease. Journal of Hepatology, 63(5), 1229–1237. https://doi.org/10.1016/j.jhep.2015.07.010
32. Sanders, M. E., Merenstein, D., Merrifield, C. A., & Hutkins, R. (2018). Probiotics for human use. Nutrition bulletin, 43(3), 212-225. https://doi.org/10.1111/nbu.12334
33. Simrén, M., Månsson, A., Langkilde, A. M., Svedlund, J., Abrahamsson, H., Bengtsson, U., & Björnsson, E. S. (2001). Food-related gastrointestinal symptoms in the irritable bowel syndrome. Digestion, 63(2), 108–115. https://doi.org/10.1159/000051878
34. Strasser, B. (2012). Physical activity in obesity and metabolic syndrome. Annals of the New York Academy of Sciences, 1281(1), 141–159. doi:10.1111/j.1749-6632.2012.06785.x
35. The Psychology of Celiac Disease: Understanding the Psychological Challenges of Celiac Disease and Strategies for Overcoming these Barriers. Celiac.com. Dostopno na: https://www.celiac.com/celiac-disease/the-psychology-of-celiac-disease-understanding-the-psychological-challenges-of-celiac-disease-and-strategies-for-overcoming-these-barriers-r4830/ (08.08.2024)
36. Trost, S. G., Blair, S. N., & Khan, K. M. (2014). Physical inactivity remains the greatest public health problem of the 21st century: Evidence, improved methods and solutions using the “7 investments that work” as a framework. British Journal of Sports Medicine, 48(3), 169–170. https://doi.org/10.1136/bjsports-2013-093372
37. Trust your Gut: Visceral Manipulation for Digestive Disorders (2019). Dostopno na: https://www.nhpcanada.org/NHPC-Blog/Trust-your-Gut-Visceral-Manipulation-for-Digestive-Disorders
38. Watts, C. (2018). Yoga therapy for digestive health. Singing Dragon.
39. Wolin, K. Y., Yan, Y., Colditz, G. A., & Lee, I. M. (2009). Physical activity and colon cancer prevention: A meta-analysis. British Journal of Cancer, 100(4), 611–616. https://doi.org/10.1038/sj.bjc.6604917
40. Xie, F., You, Y., Huang, J., Guan, C., Chen, Z., Fang, M., … & Han, J. (2021). Association between physical activity and digestive-system cancer: An updated systematic review and meta-analysis. Journal of sport and health science, 10(1), 4-13.